Fabio Cannavaro

Nogomet je počeo igrati s osam godina, a s 11 se pridružio omladinskoj školi Napolija.

Dana 7. marta 1993. godine Cannavaro je debitirao za prvu ekipu Napolija u utakmici protiv Juventusa^[1]. Cannavaro je sa samo 20 godina pokazivao velike kvalitete, a posebno se isticao eksplozivnošću, koja ga je učinila jednim od najbržih obrambenih nogometaša Serie A.

Igranje u Napoliju završilo je u ljeto 1995. godine, kada je preselio u Parmu, gdje je s Gianluigijem Buffonom i Lilianom Thuramom bio dio obrane kojoj su se divili svi ljubitelji nogometa u Evropi. Ta je ekipa, prvenstveno zahvaljujući njima, osvojila italijanski kup, Kup UEFA, italijanski Superkup i došla na korak od osvajanja italijanskog prvenstva.

U sezoni 2001/02 nakon odlaska Thurama i Buffona u Juventus, Cannavaro je dobio kapetansku traku u Parmi. Postao je pravi lider ekipe. Na kraju te sezone je došlo do osvajanja kupa pobjedom u finalnoj utakmici protiv Juventusa. Bio je to treći kup Parme u historiji kluba, a drugi s Cannavarom u timu, iako je finalnu utakmicu propustio zbog crvenog kartona dobivenog u polufinalu.

Nakon sedam godina provedenih u Parmi, u ljeto 2002. godine novi kapiten italijanske reprezentacije odlučio se za prelazak u redove milanskog Intera. Vrijednost transfera je iznosila velikih 23 miliona eura.^[2]

Fabio se u Juventusu ponovo susreo sa suigračima iz Parme, Buffonom i Thuramom. Postao je ključni igrač odbrane Bianconera. Juventus je stigao do dva naslova prvaka Italije, a sezonu 2004/2005. završio je neporažen. Cannavaro je odigrao 38 utakmica i postigao dva gola. U sezoni 2005/2006. pred Juventusom je stajao zadatak odbraniti naslov, što su na kraju i uspjeli, s Cannavarom i dalje u jednoj od glavnih uloga.

Na terenu, Juventus je osvojio naslov, ali u ljeto 2006. godine poznati Calciopoli skandal žestoko je potresao temelje italijanskog nogometa i Juventusa, koji je prisiljen krenuti u novu sezonu iz Serie B, s novim klupskim vodstvom i bez najvećeg dijela prvotimaca iz protekle sezone. Iako je i njega cijeli događaj pogodio, Cannavaro se uspio distancirati od tih događaja i odvesti svoju ekipu do naslova svjetskog prvaka u Njemačkoj.

Fabio Cannavaro je nakon Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, na ljeto 2006. preselio u redove Real Madrida.

S reputacijom svjetskog prvaka Cannavaro je 25. jula 2006. zajedno s trenerom Juventusa Fabijem Capellom potpisao za Real Madrid. Ukupan iznos transfera Cannavara iznosio je 7 miliona eura.^[3] Cannavaro je potpisao ugovor na tri godine i dobio dres s brojem 5.

Početne predstave u Realu nisu bile na razini onih sa Svjetskog prvenstva, pa je Cannavaro trpio oštre kritike zahtjevne španske javnosti. Loša forma poklopila se s izborom za najboljeg europskog nogometaša i FIFA-inog nogometaša godine, što je izazvalo daljnje kontroverze. Na proljeće je ipak krenulo bolje za Cannavara i kraljeve: velikom serijom u završnici prvenstva Real je pretekao Barcelonu i osvojio prvi naslov prvaka Španije nakon četiri godine.

• Kup UEFA (1): 1998/1999.
• Italijanski kup (2): 1998/1999, 2001/2002.
• Italijanski superkup (1): 1999.

• Serie A: 2004/2005, 2005/2006. (oba naslova oduzeta zbog "calciopolija")

• La Liga (2): 2006/2007, 2007/2008.
• Španski superkup (1): 2008.

• Evropsko prvenstvo u nogometu U21 (2): 1994, 1996.
• Evropsko prvenstvo u nogometu: drugo mjesto 2000.
• Svjetsko prvenstvo u nogometu (1): 2006.

• UEFA Tim godine Evropskog Prvenstva: 2000.
• FIFA igrač godine: 2006.
• Ballon d'Or: 2006.
• Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006: Srebrna lopta
• Svjetsko prvenstvo u nogometu 2006: igrač turnira
• igrač godine Serie A (1): 2006.
• Italijanski nogometaš godine Serie A (1): 2006.
• Odbranbeni igrač godine Serie A (2): 2005, 2006.
• UEFA igrač godine: 2006.
• Kuća slavnih italijanskog nogometa: 2014.

Commons ima datoteke na temu: Fabio Cannavaro

• Službeni sajt
• Fabio Cannavaro na FIFA.com
• Fabio Cannavaro na Realmadrid.com
• Fabio Cannavaro na Football-Lineups.com