ESM1

Endotelna ćelijski specifična molekula 1 jest protein koji je kod ljudi kodiran genom ESM1.[5][6]

ESM1
Identifikatori
AliasiESM1
Vanjski ID-jeviOMIM: 601521 MGI: 1918940 HomoloGene: 5107 GeneCards: ESM1
Lokacija gena (čovjek)
Hromosom 5 (čovjek)
Hrom.Hromosom 5 (čovjek)[1]
Hromosom 5 (čovjek)
Genomska lokacija za ESM1
Genomska lokacija za ESM1
Bend5q11.2Početak54,977,867 bp[1]
Kraj55,022,671 bp[1]
Lokacija gena (miš)
Hromosom 13 (miš)
Hrom.Hromosom 13 (miš)[2]
Hromosom 13 (miš)
Genomska lokacija za ESM1
Genomska lokacija za ESM1
Bend13|13 D2.2Početak113,346,193 bp[2]
Kraj113,354,632 bp[2]
Obrazac RNK ekspresije
Više referentnih podataka o ekspresiji
Ontologija gena
Molekularna funkcija integrin binding
insulin-like growth factor binding
hepatocyte growth factor receptor binding
Ćelijska komponenta extracellular region
Biološki proces sprouting angiogenesis
regulation of cell growth
Angiogeneza
positive regulation of cell population proliferation
positive regulation of hepatocyte growth factor receptor signaling pathway
Izvori:Amigo / QuickGO
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_007036
NM_001135604

NM_023612

RefSeq (bjelančevina)

NP_001129076
NP_008967

NP_076101

Lokacija (UCSC)Chr 5: 54.98 – 55.02 MbChr 13: 113.35 – 113.35 Mb
PubMed pretraga[3][4]
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjekPogledaj/uredi – miš

Aminokiselinska sekvenca

Dužina polipeptidnog lanca je 184 aminokiseline, а molekulska težina 20.095 Da.[7].

1020304050
MKSVLLLTTLLVPAHLVAAWSNNYAVDCPQHCDSSECKSSPRCKRTVLDD
CGCCRVCAAGRGETCYRTVSGMDGMKCGPGLRCQPSNGEDPFGEEFGICK
DCPYGTFGMDCRETCNCQSGICDRGTGKCLKFPFFQYSVTKSSNRFVSLT
EHDMASGDGNIVREEVVKENAAGSPVMRKWLNPR

Funkcija

Ovaj gen kodira izlučeni protein koji se uglavnom eksprimira u endotelnim ćelijama u ljudskim plućnim i bubrežnim tkivima. Ekspresiju ovog gena reguliraju citokini, što sugerira da on može imati ulogu u patološkim poremećajima ovisnim o endotelu. Transkript sadrži više signala nestabilnosti poliadenilacije i iRNK.[6]

Genski proizvod ESM-1 također se naziva endokan, od 2001. godine, kada su ga Bechard et al. okarakterizirali kao dermatan-sulfat proteoglikan. Nedavno su nezavisni timovi opisali endokan/ESM-1 kao specifični biomarker vršnih ćelija tokom neoangiogeneze. Pokazalo se da je ekspresija endokana povećana u prisutnosti proangiogenih faktora rasta, kao što je faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF) ili faktor rasta fibroblasta 2 (FGF-2). Kod hipervaskulariziranih karcinoma, imunohistohemijski otkrivena je prekomjerna ekspresija endokana, upotrebom monoklonskih antitijela protiv endokana/ESM-1.

Reference

Dopunska literatura