CACTIN
Kaktin, znan i kao bubrežni karcinomski antigen NY-REN-24 je protein koji je kod ljudi kodiran genom CACTIN.[5][6][7]
Kaktin je negativni regulator urođene imunske signalizacije i funkcionalna komponenta mehanizma za preradu pre-iRNK
Kloniranje i ekspresija
SEREX-om (serološka analiza biblioteka ekspresije rekombinantne cDNK, skriningom biblioteka cDNK ljudskog karcinoma bubrega, Scanlan et sl. (1999) klonirali CACTIN, koji su označili kao NY-REN-24. RT-PCR analiza otkrila je ekspresiju kaktina u svih šest testiranih ljudskih tkiva: pluća, testisi, tanko crijevo, dojka, jetra i placenta Analiza sekvence sugerira da se CACTIN lokalizira u jedru.[8].[8]
Lin et al. (2000) kloniraki su kaktin Drosophila. Predviđeni protein kaktin Drosophila ima N-terminalni domen bogat napunjenim ostacima, tri potencijalna dvodijelna signala jedarne lokalizacije i tri domena sa spiralnom zavojnicom. Drozofilski kaktin dijeli 41% identiteta aminokiselina s predviđenim ljdskim proteinom CACTIN od 758 aminokiselina. CACTIN je konzerviran u biljkama i životinjama, a svi kaktinski ortolozi imaju visoko konzerviranu regiju u svojim C-terminalnim polovinama. Northern blot analiza pokazala je ekspresiju kaktina kod ženki roda Drosophila , ali samo slabu ekspresiju kod mužjaka. Kod ženki, kaktin je bio prisutan na relativno visokim nivoima u jajnicima i tokom embriogeneze.
Koristeći RT-PCR, Atzei et al. (2010) pokazali su da se kaktin sveprisutno eksprimirao u mozgu i perifernim organima miša Otkrili su i da je kaktin eksprimiran u svim fazama ranog embrionakog razvoja kod zebrica.[9]
Funkcija gena
Korištenjem 2-hibridnih analiza kvasca i koimunoprecipitacije, Lin et al. (2000) otkrili su da je kaktin komunicirao s kaktusom, ortologom I-kappa-B, kod drozofile. Prekomjerna ekspresija kaktina u heterozigotnim drosofilama za mutirani akt kaktin-A2 poboljšala je mutantni fenotip, sa snažnim povećanjem embrionske letalnosti i ventralizacije.[10]
Atzei et al. (2010) otkrili su da je prekomjerna ekspresija ljudskog CACTIN-a inhibirala ćelijsku aktivaciju NFKB, kao odgovor na proinflamatorne podražaje, dok ga je noktadn povećao. Slično tome, CACTIN negativno regulira TLR-posredovanu aktivaciju IRF3 i IRF7 i indukciju gena koji reagiraju na IRF. Analize koimunoprecipitacije i imunofluorescencije pokazale su da CACTIN nije komunicirao s citoplazmatskom IKBA (NFKBIA), već je kolokalizirao i interakciju sa nuklearnim IKBL (NFKBIL1), za koji je utvrđeno da inhibira aktivaciju puteva NFKB i IRF, izazvanih lipopolisaharidima. CACTIN bez svojihjedarnih lokalizacijskih sekvenci bio je isključen iz jdra, nije uspio stupiti u interakciju s IKBL i pokazao je znatno smanjene inhibitorne efekte na TLR signalizaciju.[11]
Suzuki i et al. (2016) otkrili su da su se ljudski CACTIN i TRIM39 (605700) izravno vezali i da je za interakciju potrebna domena B-boka TRIM39. Analiza frakcionacije u ćelijama HEK293T pokazala je da je CACTIN lokaliziran i na jedro i na citosol. TRIM39 je komunicirao s CACTIN-om uglavnom u jezgri kako bi ga stabilizirao na ubikvitinacijski neovisan način..[12]
Daljnje analize pokazale su da je CACTIN pružio petlju negativne povratne sprege u signalnom putu NFKB-a, jer je TRIM39 negativno regulirao aktivnost transkripcije posredovane NFKB-om stabilizirajući CACTIN. Analizom nokdauna, Zanini et al. (2017) pokazali su da je CACTIN bitan za potporu proliferaciji ćelija, stabilnost genoma, pravilni morfologiju jedra i segregaciju hromosoma u ljudskim ćelijama. Analiza sekvencirane RNK otkrila je defekte prerade na hiljadama pre-iRNK u ćelijama osiromašenim kaktinom. Konkretno, na preradu sororina (CDCA5) uticalo se u ćelijama osiromašenim kaktinom, što je rezultiralo akumulacijom neprerađenog pre-iRNK sororina. Ekspresija cDNK bez soroina u različitoj je mjeri obnovila nedostatke povezane sa iscrpljivanjem kactina, što ukazuje da je CACTIN podržavao normalnu koheziju i jrdarnu strukturu hromosoma, uglavnom promovirajući taču preradu pre-iRNK sororina. Masena spektrometrijska analiza i eksperimenti koimunoprecipitacije otkrili su da je CACTIN u fizičkoj i funkcionalnoj interakciji s DHX8 (600396) i SRRM2, vjerovatno u jedru, podržavajući mehanizme za preradu pre-iRNK.[8][12][13]
Aminokiselinska sekvenca
- Simboli
10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
MGRDTRSRSR | SAGRRGRRRQ | SQSGSRSRSR | SHGRRNRRRR | EDEGRRRRRR | ||||
RSRERRSDSE | EERWQRSGMR | SRSPPRPKWH | SRDGSSQSDS | GEEQSRGQWA | ||||
RRRRRARSWS | PSSSASSSAS | PGRSQSPRAA | AAALSQQQSL | QERLRLREER | ||||
KQQEELMKAF | ETPEEKRARR | LAKKEAKERK | KREKMGWGEE | YMGYTNTDNP | ||||
FGDNNLLGTF | IWNKALEKKG | ISHLEEKELK | ERNKRIQEDN | RLELQKVKQL | ||||
RLEREREKAM | REQELEMLQR | EKEAEHFKTW | EEQEDNFHLQ | QAKLRSKIRI | ||||
RDGRAKPIDL | LAKYISAEDD | DLAVEMHEPY | TFLNGLTVAD | MEDLLEDIQV | ||||
YMELEQGKNA | DFWRDMTTIT | EDEISKLRKL | EASGKGPGER | REGVNASVSS | ||||
DVQSVFKGKT | YNQLQVIFQG | IEGKIRAGGP | NLDMGYWESL | LQQLRAHMAR | ||||
ARLRERHQDV | LRQKLYKLKQ | EQGVESEPLF | PILKQEPQSP | SRSLEPEDAA | ||||
PTPPGPSSEG | GPAEAEVDGA | TPTEGDGDGD | GEGEGEGEAV | LMEEDLIQQS | ||||
LDDYDAGRYS | PRLLTAHELP | LDAHVLEPDE | DLQRLQLSRQ | QLQVTGDASE | ||||
SAEDIFFRRA | KEGMGQDEAQ | FSVEMPLTGK | AYLWADKYRP | RKPRFFNRVH | ||||
TGFEWNKYNQ | THYDFDNPPP | KIVQGYKFNI | FYPDLIDKRS | TPEYFLEACA | ||||
DNKDFAILRF | HAGPPYEDIA | FKIVNREWEY | SHRHGFRCQF | ANGIFQLWFH | ||||
FKRYRYRR |