Bengalski jezik

Bengalski jezik (Bangga Bhasa) je indoarijski jezik Južne Azije koji se razvio iz Sanskrta, Palija i prakritskog jezika. Ponekad se za njega, pod uticajem engleskog, koristi izraz Bengali, dok se on sam naziva Bangla jezikom. Sa otprilike 234 miliona izvornih govornika i još 39 miliona kao govornika drugog jezika od 2017. godine, bengalski je šesti najgovorniji maternji jezik i sedmi jezik po broju govornika po ukupnom broju govornika u svijetu.^[1][2] Bengalski je peti najzastupljeniji indoevropski jezik.

Bengalski je službeni, nacionalni i najrasprostranjeniji jezik Bangladeša,^[3][4][5] sa 98% Bangladešana koji koristi bengalski kao svoj prvi jezik.^[6][7] Drugi je po rasprostranjenosti od 22 jezika Indije, i službeni je jezik država Zapadni Bengal i Tripura i regije Barak doline u državi Assam. To je ujedno i drugi službeni jezik indijske države Jharkhand od septembra 2011.^[8] Najrasprostranjeniji je jezik na Andamanskim i Nikobarskim ostrvima u Bengalskom zalivu,^[9] a govori ga značajna populacija u drugim državama uključujući Bihar, Arunachal Pradesh, Delhi, Chhattisgarh, Meghalayu, Mizoram, Nagaland, Odishu i Uttarakhand .^[10] Bengalskim jezikom govore i bengalske dijaspore (Bangladeška dijaspora i Indijanci Bengalci) u Evropi, Sjedinjenim Državama, Bliskom istoku i drugim zemljama.^[11]

Bengalski se razvijao više od 1300 godina. Bengalska književnost, sa svojom milenijum starom književnom historijom, bila je razvijena tokom bengalske renesanse i jedna je od najplodnijih i najraznovrsnijih književnih tradicija u Aziji. Pokret za bengalski jezik od 1948. do 1956. koji je zahtijevao da bengalski bude službeni jezik Pakistana podstakao je bengalski nacionalizam u istočnom Bengalu što je dovelo do pojave Bangladeša 1971. godine. UNESCO je 1999. priznao 21. februar kao Međunarodni dan maternjeg jezika u znak priznanja pokreta jezika.^[12][13]

Ovisno o tome da li se hindi i urdu smatraju jednim jezikom, bengalski jezik predstavlja četvrti ili peti jezik na svijetu.

Bangla jezik je svoju renesansu doživio u 19. i 20. vijeku, tako da je poet i filozof Rabindranath Tagore koji je napisao mističnu poemu "Gitandžali", prvi Indijac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, pisao upravo na tom jeziku.^[14]