Anosmija
Anosmijalat. anosmia, prema grč- ἀν- an- = ne + ὀσμή – osmḗ = miris), također poznata kao mirisno sljepilo, je gubitak sposobnosti da se detektuje jedan ili više mirisa.[1][2] Anosmija može biti privremena ili trajna.[3] Razlikuje se od hiposmije, što je smanjena osjetljivost na neke ili sve mirise.[2]
| Anosmija | |
|---|---|
| Drugi nazivi | Gubitak mirisanja,[1] gubitak čula mirisa ili mirisno sljepil |
 | |
| Upaljena nosna sluznica uzrokovana anosmijom | |
| Specijalnost | Otorinolaringologija |
| Vrste | Dlelimična, totalna[2] |
| Frekvencija | 2012. godini, miris je procijenjen kod osoba u dobi od 40 godina i starijih sa stopom anosmije/teške hiposmije od 0,3% u dobi od 40 do 49 godina i porastom na 14,1% u dobi od 80+. Stope hiposmije bile su mnogo veće: 3,7% u dobi od 40 do 49 godina i 25,9% u dobi od 80+. |
Anosmija može biti uzrokovana brojnim faktorima, uključujući upale nosne sluzokože, začepljenje nosnog prolaza ili uništenje jednog sljepoočnog režnja. Upala je uzrokovana hroničnim promjenama sluzi na sluznici paranosnog sinusa i u srednjim i gornjim turbinatima.
Kada je anosmija uzrokovana upalnim promjenama u nosnim prolazima, liječi se jednostavno smanjenjem upale.[4] Može biti uzrokovana hroničnim meningitisom i neurosifilisom koji bi povećali unutarlobanjski pritisak tokom dužeg vremenskog perioda,[5] a u nekim slučajevima i ciliopatijski,[6] uključujući i ciliopatiju zbog primarne cilijske diskinezije.[7]
U Sjedinjenim Državama 3% ljudi starijih od 40 godina pati od anosmije.[3]
Anosmija je čest simptom COVID-19 i može trajati dugo-COVID-no.[8]
Definicija
Anosmija je nemogućnost osjećanja mirisa.[1] Može biti djelimična ili potpuna, a može biti specifična za određene mirise.[2] Smanjena osjetljivost na neke ili sve mirise je hiposmija.[2]
Znakovi i simptomi
Anosmija može imati niz štetnih efekata.[9] Ljudi sa iznenadnom anosmijom mogu smatrati da je hrana manje ukusna, iako se urođeni anosmici rijetko žale na ovo, a niko nije prijavio gubitak težine. Gubitak mirisa također može biti opasan jer otežava otkrivanje curenja plina, požara i pokvarene hrane. Uobičajeno viđenje anosmije kao trivijalne može otežati pacijentu primanje istog tipa medicinske pomoći kao i nekome ko je izgubio ostala čula, kao što su sluha ili vida.
Mnogi doživljavaju jednostrani gubitak mirisa, često kao posljedicu manje traume glave. Ovaj tip anosmije obično se otkriva samo ako se obje nozdrve testiraju odvojeno. Korištenje ovog metoda testiranja svake nozdrve zasebno često će pokazati smanjen ili čak potpuno odsutan osjećaj mirisa u jednoj ili obje nozdrve, nešto što se često ne otkriva ako se obje nozdrve istovremeno testiraju.[10]
Poznato je da gubitak uspostavljenog i sentimentalnog sjećanje na miris (npr. miris trave, bakinog i djedovog tavana, određene knjige, voljenih osoba ili samog sebe) uzrokuje osjećaj depresije.[11]
Gubitak sposobnosti mirisa može dovesti do gubitka libida, iako se to obično ne odnosi na gubitak mirisa prisutan pri rođenju.[11]Često osobe koje imaju gubitak mirisa pri rođenju prijavljuju da su se pretvarale da mogu mirisati kao djeca jer su mislile da je miris nešto što stariji/zreli ljudi mogu učiniti ili nisu razumjeli koncept mirisa, ali nisu željeli izgledati drugačije od drugih. Kada djeca odrastu, često shvate i prijave roditeljima da zapravo ne posjeduju čulo mirisa, često na iznenađenje roditelja.
Uzroci
Privremeni gubitak mirisa može biti uzrokovan začepljenim nosom ili infekcijama. Nasuprot tome, trajni gubitak mirisa može biti uzrokovan smrću neurona olfaktornog receptora u nosu ili povredama mozga u kojima postoji oštećenje olfaktornog živca ili oštećenja područja mozga koja obrađuju miris (pogledajte čulo mirisa). Nedostatak čula mirisa pri rođenju, obično zbog genetičkih faktora, naziva se "urođena anosmija". Članovi porodice pacijenata koji boluju od kongenitalne anosmije često imaju slične anamneze; ovo sugerira da anosmija može slijediti autosomno dominantni obrazac nasljeđivanja.[12] Anosmija može vrlo povremeno biti rani znak degenerativne bolesti mozga kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest.
Još jedan specifičan uzrok trajnog gubitka može biti oštećenje neurona olfaktornih receptora zbog upotrebe određenih tipova sprejeva za nos; tj. onih koji izazivaju vazokonstrikciju nosne mikrocirkulacije. Kako bi se izbjegla takva oštećenja i naknadni rizik od gubitka mirisa, vazokonstrikcijske sprejeve za nos treba koristiti samo kada je to apsolutno neophodno i to samo kratko vrijeme. Nevazokonstriktorski sprejevi, kao što su oni koji se koriste za liječenje kongestije uzrokovane alergijama, sigurni su za upotrebu u propisanim vremenskim periodima.[13] Anosmiju mogu uzrokovati i nazalni polipi. Ovi polipi nalaze se kod ljudi sa alergijama, anamnezom upale sinusa i porodičnom anamnezom. Osobe sa cistastom fibrozom često razvijaju nosne polipe.
Amiodaron je lijek koji se koristi u liječenju srčanih aritmija. Klinička studija pokazala je da je upotreba ovog lijeka kod nekih pacijenata izazvala anosmiju. Iako rijedak, postojao je slučaj u kojem je 66-godišnji muškarac liječen amiodaronom zbog komorske tahikardije. Nakon upotrebe lijeka počeo je osjećati olfaktorni poremećaj, ali nakon smanjenja doze amiodarona, težina anosmije se shodno tome smanjila, što ukazuje na vezu između upotrebe amiodarona i razvoja anosmije.[14]
Anosmija vezana za COVID-19
Hemosenzorni poremećaji, uključujući gubitak mirisa ili okusa, su dominantni neurološki simptomi COVID-19.[15][16] Čak 80% pacijenata oboljelih od COVID-19 pokazuje neke promjene u hemestezi, uključujući miris. Utvrđeno je i da gubitak mirisa više predviđa COVID-19 od svih drugih simptoma, uključujući groznicu, kašalj ili umor, na osnovu ankete od 2 miliona učesnika u Velikoj Britaniji i SAD-u.[17] Google-ova pretraživanja za "miris", "gubitak mirisa", "anosmija" i druge slične termine povećala su se od prvih mjeseci pandemije i u snažnoj korelaciji s porastom dnevnih slučajeva i smrti.[18] Research into the mechanisms underlying these symptoms is currently ongoing.[19]
Mnoge zemlje navode anosmiju kao službeni simptom COVID-19, a neke su razvile "testove mirisa" kao potencijalne alate za skrining.[20][21]Godine 2020., osnovan je Globalni konzorcij za istraživanje hemoosjetljivosti, suradnička istraživačka organizacija međunarodnih istraživača mirisa i okusa, kako bi istražio gubitak mirisa i povezane hemosenzorne simptome.[22]
Lista uzroka
- Infekcija gornjih disajnih puteva (kao što je sinusitis, obična prehlada)[23]
- COVID-19[24][25]
- Nosni polipi[26]
- Idiopatski hipogonadotropni hipogonadizam
- hipotireoza
- Trauma glave, oštećenje etmoidne kosti[27]
- Demencija sa Lewyjevim tijelima
- Tumori čeonog režnja
- Antibiotici
- Fibromialgija
- Multipla skleroza
- Izloženost vodik-sulfidu (H2S) paralizom mirisnog živca.[28]
- Hipoglicemija
- Dijabetes
- Astma ili alergija
- Groznica
- Hronična opstruktivna plućna bolest (COPD)
- Dugotrajni alkoholizam
- Cushingov sindrom
- Izloženost hemikaliji koja peče unutrašnjost nosa
- Modak
- Epilepsija
- Terapija zračenjem glave i vrata
- Bolest jetre ili bubrega
- Parkinsonova bolest[29]
- Alzheimerova bolest[30]
- Toksini (posebno akrilati, metakrilati [31] i kadmij[32][33])
- Old age[34]
- Kallmannov sindrom
- Primarna cilijska diskinezija
- Postperfuzijski sindrom
- Laringektomija sa trajnom traheostomijom
- Estezioneuroblastom je izuzetno rijedak kancerogeni tumor koji potiče iz ili blizu mirisnog nerva. Simptomi su anosmija (gubitak njuha) često praćena hroničnim sinusitisom.[35]
- Intranazalno upotreba droga
- Samterova trijada poznata i kao AERD (respiratorna bolest izazvana aspirinom)
- Foster Kennedyjev sindrom
- Trovanje kadmijem
- Pušenje duhana
- Neurotropni virus[36]
- Shizofrenija[37]
- Perniciozna anemija
- Nedostatak cinka
- Bellova paraliza ili paraliza i oštećenje živaca
- Idiopatska intrakranijalna hipertenzija
- Supraselski meningiom
- Refsumova bolest
- Adrenalni agonisti ili odvikavanje od alfa-blokatora (vazokonstrikcija)
- Sarkoidoza[38]
- Zinc-based intranasal cold products, including remedies labelled as "homeopathic"[39]
- Hronični atrofijski rinitis
- Pagetova koštana bolest[40]
- Cerebralna aneurizma[41]
- Granulomatoza sa poliangiitisom
- Primarni ameboidni meningoencefalitis
- Myasthenia gravis[42]
- Ugriz zmije[43]
- Idiopatska anosmija (uzrok se ne može utvrditi)[3]
Dijagnoza
Ljekari počinju sa detaljnim otkrivanjem historije. Tada će zatražiti sve povezane ozljede u vezi s anosmijom koje mogu uključivati infekcije gornjih disajnih puteva ili ozljede glave. Psihofizička procjena reda i identifikacije okusa može se koristiti za identifikaciju anosmije. Radi se pregled nervnog sistema da se vidi da li su oštećeni kranijalni nervi. Dijagnoza, kao i stepen oštećenja, sada se mogu testirati mnogo efikasnije i efektivnije nego ikad ranije zahvaljujući "kompletima za testiranje mirisa" koji su dostupni, kao i skrining testovima koji koriste materijale koje bi većina klinika spremno imala.[44] Povremeno, nakon nezgoda, dolazi do promjene u pacijentovom čulu mirisa. Naročiti mirisi koji su bili prisutni više nisu. Povremeno, nakon traume glave, ima pacijenata koji imaju unilateralnu anosmiju. Čulo mirisa treba testirati pojedinačno u svakoj nozdrvi.[10]
Mnogi slučajevi kongenitalne anosmije ostaju neprijavljeni i nedijagnosticirani. Pošto je poremećaj prisutan od rođenja, neko može imati malo ili nimalo razumijevanja čula mirisa, stoga nije svjestan deficita.[45] It may also lead to reduction of appetite.[46]
Tretman
Iako se anosmija uzrokovana oštećenjem mozga ne može liječiti, anosmija uzrokovana upalnim promjenama na sluznici može se liječiti glukokortikoidima. Smanjenje upale upotrebom oralnih glukokortikoida kao što je prednizon, praćeno dugotrajnim topikalnim glukokortikoidnim sprejom za nos, lahko bi i sigurno liječilo anosmiju. Režim prednizona se prilagođava na osnovu stepena debljine sluznice, iscjedaka edema i prisustva ili odsustva nosnih polipa.[4] Međutim,izliječenje nije trajno i možda će se morati ponoviti nakon na kratko.[4] Zajedno sa lijekovima, mora se ublažiti pritisak gornjeg dijela nosa aeracijom i drenažom.[47]
Anosmija uzrokovana nosnim polipima može se liječiti steroidnim liječenjem ili uklanjanjem polipa.[48]
Jedan eksperiment, u kojem su dvije osobe dobile jednu dozu od 1.000 mg kurkume, izvijestio je da je pronašao poboljšanja u anosmiji (i ageuziji) izazvanoj putem COVID-19; međutim stvarne studije o tome tek treba da se urade.[49]
Iako vrlo rano u razvoju, genska terapija je vratila čulo mirisa kod miševa s urođenom anosmijom uzrokovanom ciliopatijom. U ovom slučaju, genetičko stanje je zahvatilo cilije u njihovim tijelima što im je normalno omogućilo da otkriju hemikalije koje se prenose zrakom, a adenovirus je korišten za implantaciju radne verzije gena IFT88 u defektne ćelije u nos, koji je obnovio cilije i omogućio čulo mirisa.[50][51]
Epidemiologija
U Sjedinjenim Državama 3% ljudi starijih od 40 godina pati od anosmije.[3]
U 2012. godini, miris je procijenjen kod osoba u dobi od 40 godina i starijih sa stopom anosmije/teške hiposmije od 0,3% u dobi od 40 do 49 godina i porastom na 14,1% u dobi od 80+. Stope hiposmije bile su mnogo veće: 3,7% u dobi od 40 do 49 godina i 25,9% u dobi od 80+.[52]
Također pogledajte
- Fantozmija
- Parosmija
- Svjetski dan anosmije
- Zicam, lijek koji je uzrokovao da neki korisnici trajno izgube čulo mirisa
- Ageusija, gubitak čula okusa
Reference
Dopunska literatura
Vanjski linkovi
Šablon:Spoznaja, percepcija, emocijsko i sipmptomi i znaci ponašanja